Goran Šarić

Propali džihad postaje genocid, a uspješni?

Dodajte Kurir u vaš Google izbor
Foto: Kurir
Prije desetak dana navršile su se četiri godine od napada Hamasa na izraelske civile.

Više od 1.200 ljudi izgubilo je život u tom, tko zna kojem po redu džihadističkom divljanju. Tek će u narednim mjesecima izlaziti mučni detalji, poput onoga da su Palestinci dolazili u kibuce i imenom zvali ljude kod kojih su svakodnevno radili, koji su njihovu djecu vozili u izraelske bolnice. Onima koji su izašli iz skloništa (po zakonu svaka kuća u Izraelu mora imati tzv. mamad, sigurnosnu sobu), Hamasov nož ili metak biti će posljednje što će ugledati.
Ne sjećam se da sam prije 7. 10. 2023. ikad javno podržao Izrael. Smatrao sam da pristojan čovjek ne treba braniti zemlju koju brani SAD. Mislio sam da je najbolje rješenje za mir ono dvije države - Izrael priznaje Palestinu, a sve arapske zemlje Izrael. Nisam volio gledati izraelske vojnike kada pretresaju Palestinca u Hebronu, ni ogromni zid između Jeruzalema i Betlehema. Danas znam da taj zid nije napravljen da zatvori Palestince, nego da zaštiti Izraelce. Da Palestince pretresaju jer su od 1920. do danas ubili preko 5.000 ljudi u terorističkim napadima u Izraelu.

Zato je za mene 7. oktobar bio prosvjetljujuć, posebno kad sam shvatio da onaj svijet u kojem sam odrastao više ne postoji. Posebno me čudi što nisam primjećivao jedan protuprirodni blud islamista i Woke ljevice. Sebe držim dobrim poznavateljem islama, a Woke je izraz koji sam među prvima koristio na ovim prostorima. Moja pogreška je lekcija iz kognitivne poniznosti. Nadam se da sam je naučio. A šta je iz 7. oktobra naučio Izrael?

Priča kaže da je praški rabin u 16. stoljeću od gline napravio čudovište, Golema. Ono je trebalo štititi Židove, a na kraju se okrenulo protiv njih. Rabin je problem riješio tako što je izbrisao prvo slovo „e“ iz natpisa „emet“ (istina) na glavi Golema, pa je ostalo „mut“ (smrt). Ovaj put će trebati malo više brisanja. Naime, i Hamas i Woke ljevica su donekle proizvod Izraelaca. Izrael je osamdesetih puštao da mu u Gazi raste taj tumor s jasnom logikom: bolje da se za palestinsku stvar bore radikalni islamisti nego sekularni Fatah. Jer tko bi normalan podržao islamističke fundamentaliste? Nitko normalan, ali Zapad odavno nije normalan. Pokazalo se da Hamas podržavaju Woke ljevičari, feministkinje i homoseksualci, iako bi feministkinja u Gazi preživjela pet minuta bez da bude silovana, a homoseksualac pet minuta prije nego bude obješen.

Naravno da je Woke složen fenomen. Međutim, neosporna je uloga Hollywooda i Ivy League u dekonstrukciji bijele, kršćanske, tradicionalne Amerike. Dominacija Židova u oba ova centra Woke ludila, posebno u Hollywoodu je činjenica. Paradoksalno, upravo su kršćani, posebno bijeli evanđeoski protestanti, bili najveći zagovornici države Izrael.

I šta sad? Europski gradovi su puni mladih muslimana. Na filmskom festivalu u Veneciji antisemitska propaganda dobija aplauz od 25 minuta. Glasači demokratske stranke mladi od 50 podržavaju Hamas više nego Palestinci sa Zapadne obale. Dio republikanaca je stao uz Tuckera Carlsona, vjerojatno najboljeg kandidata za novog iranskog ajatolaha. Cijeli svijet priča o „genocidu u Gazi“ i navodnih 70.000 žrtava. Da su hamasovci znali kolika je cijena povratka antisemitizma na velika vrata, „častili“ bi „svjetsko javno mnijenje“ sa još 100.000 Palestinaca.

Sedmi oktobar za mene je bio prekretnica. Počeo sam shvaćati razornu toksičnost braka Woke ljevice i islamizma. Iz tog perverznog odnosa rođeno je dijete antisemitizma, u svojoj novoj odvratnoj reinkarnaciji. U liku Woke Golema. Vidi li Izrael Golema koji se okrenuo protiv svog tvorca?

Srbi znaju da svaki propali džihad postane genocid. Kad su Naser Orić i njegovi mudžahedini napustili zaštićenu zonu i tri i po godine ubijali Srbe u Podrinju, to je bio džihad. Kad su se Srbi oduprli i uzvratili, to je bio „genocid“. Kad je Hamas napustio zaštićenu zonu i ubio 1.200 Izraelaca, to je bio džihad. Kad su Izraelci uzvratili, to je „genocid“ (da nisu, Hamas bi sljedeći put ubio 20.000 Izraelaca). Međutim, šta ako džihad ne propadne? Je l’ i onda završava kao genocid? Jer Golem je već krenuo i viče: „Dženosajd, dženosajd!“